Bajazit Munjeviti bio je srednji sin emira Murata, hroničari ga opisuju kao izvanrednog ratnika, naročito veštog u rukovanju bojnom sekirom, ali i kao brzopletog, osionog i tvrdoglavog čoveka. Neki turski izvori čak idu toliko daleko da mu pripisuju i ponašanje nedolično jednom muslimanskom vladaru kao što je konzumiranje alkohola. Pratio je oca u svim vojnim pohodima i u njima se dokazao kao hrabar borac, zbog čega je i dobio nadimak Jilderim (Munjeviti). Njemu se pripisuje čuvena izjava „Moji konji će se napasati na oltaru Svetog Petra u Rimu“. Na čelo carevine je došao na Gazimestanu 1389. godine, nakon pogibije oca Murata i brata Jakuba. Pogrešno se veruje da je on naredio da se Jakub ubije da bi prigrabio presto. Pošto se Kosovska bitka završila nerešenim ishodom gde su obe vojske pretrpele znatne gubitke, Bajazit je na savetovanje svojih vezira sklopio mir sa Vukom Brankovićem i požurio put Jedrena da uzdrmanu carevinu dovede u red. Oženio se Oliverom Hrebeljanović 1390. godine u sklopu vazalnog ugovora sa Srbijom. Srpski despot Stefan Lazarević bio je njegov vazal i učestovao u pobedi kod Nikopolja i porazu kod Angore 1402. godine. Ova potonja bitka bila je kobna po Bajazita jer su ga tad zarobili Mongoli. Njihov vođa Tamerlan prema Bajazitu se ophodio sa dužnim poštovanjem, glasine i priče o tobožnjem ponižavanju i torturi su izmišljotine i preterivanja kasnijeg doba. Bajazit je, međutim, skončao u ropstvu, najverovatnije od napada astme ili srčanog udara.